Home Vasa Pavković Iz radionice Galerija Kontakt
Vasa Pavković



Rođen sam 3. 2. 1953. u Pančevu. Otac Branislav Pavković bio je stolar, majka Mileva Radočaj domaćica. Otac je potekao iz porodice koja je krajem 18. veka doseljena u Banat, selo Dolovo kraj Pančeva, sa juga Srbije. Moja majka je posle Drugog svetskog rata stigla u Pančevo iz sela Terezino Polje, zaselak Zrinj, blizu Virovitice, na samoj granici s Mađarskom. Njen otac je kao dobrovoljac iz Like tu kolonizovan po završetku rata i osnivanja Jugoslavije.

Osnovnu školu i gimnaziju sam završio u Pančevu. Bio sam odličan đak, i u osnovnoj školi dobio Vukovu diplomu, a u gimnaziji «Uroš Predić», bio odličan đak u razredu na prirodno-matematičkom smeru.

U to vreme sam, kao i docnije, uvek mnogo čitao i u prisvesti imao ambiciju da jednog dana postanem pisac. Kao dečak voleo sam da čitam Barouza, Maja, Ćopića, Lovraka... Redovno sam pratio Kekec, docnije Panoramu i Stripoteku, te strip edicije Nikad robom, Biblioteka Lale i Crtani romani. U gimnaziji sam otkrio pisce koji su presudno uticali da zavolim literaturu: Kamija, Kafku, Džojsa, Foknera, Hemingveja, Čehova, Mopasana... Uz njih redovno sam čitao Džuboks i Politikin zabavnik. Sem čitanja, u slobodno vreme sam odlazio s ocem na pecanje i igrao basket i fudbal na terenima «Kod Bazena» u Pančevu. Od sredine 60-ih slušao sam i voleo rokenrol muziku. Bitlsi, Rolingstonsi, Hu, Kinksi, Ti Reksi, Kridensi, Led Cepelini bili su neki od mojih favorita.

Filološki fakultet sam upisao 1972. godine a završio redovne studije na grupi za srpskohrvsatski jezik i jugoslovenske književnost 1976. Iste godine upisao sam postdiplomske studije na grupi za opštu lingvistiku i južnoslovenske jezike. Pred kraj redovnih studija počeo sam da radim korekture rečnika SANU u Institutu za srpski jezik u Beogradu, gde sam primljen u stalni radni odnos 1. 1. 1977. Odbranio sam magistarski rad Rečnik poezije Milana Rakića na Dan pobede protiv fašizma 1979. a dan docnije otišao u mornaricu JNA. Tokom vojnog roka u avgustu 1979. preminuo je moj otac, a januaru sledeće godine oženio sam se Dušicom Kujundžić, gimnazijskom drugaricom. Dobili smo kći Milicu avgusta 1980. godine.

Pri kraju redovnih studija počeo sam da objavljujem u Znaku, Studentu, Omladinskim novinama.

Moj prvi rukopis, knjiga pesama Kaleidoskop, odabrana je za objavljivanje u ediciji «Pegaz» Književne omladine Srbije i objavljena 1981. Kasnije je ta knjiga dobila i Brankovu nagradu.

1984. godine postao sam jedan od urednika u Književnoj reči na poziv Nikole Vujčića, glavnog i odgovornog urednika. Tako je počeo moj književni rad, koji u kontinuitetu traje do danas.

Napisao sam preko hiljadu kritika i objavio mnogo drugih priloga u periodici Jugoslavije i Srbije. Za pesništvo sam dobio i Nagradu «Milan Rakić», te Nagradu Borbe za knjigu godine. Za pripovedanje dobio sam Nagradu «Karolj Sirmai», a za celokupno delo, Oktobarsku nagradu Pančeva, Zlatni Žižak KPZ Vojvodine i nagradu «Ramonda serbika» u Nišu. Pripala mi je i nagrada za kritiku «Milan Bogdanović».

Od 2001. godine živim u Beogradu, u braku sa Oliverom Todorović.
Neprekidno sam zaposlen u Institutu za srpski jezik gde sam prešao sve faze rada na Rečniku SANU i danas sam jedan od njegovih urednika i član Uređivačkog odbora.

Od 1984. sam član Odbora za jezik i književnost Matice srpske, a bio sam urednik Književne reči, Svezaka, Književnosti, Književnog glasnika. Uređivao sam više edicija u IRO Matice srpske i Narodnoj knjizi. Radio sam kao književni koordinator u Centru za stvaralaštvo mladih u Beogradu i bio deset godina urednik edicije Prva knjiga Matice srpske. Višegodišnji sam urednik radio emisije iz kulture «Zvižduk» na Radio Pančevu.

Objavio sam blizu pedeset knjiga mnogih žanrova, između ostalog priređujući dela iz naše tradicije, često manje poznatih ili zaboravljenih autora. Recimo: M. Ćurčina, Hajima S. Daviča, Laze Kostića, Zmaja, B. Radičevića, M. Uskokovića, M. Jakšića, Vl. Petkovića, B. Cvetkovića, P. Sofrića Niševljanina, G. Babovića, M. Borisavljevića, ali i dela savremenika: Judite Šalgo, Vlade Stojšina, Bogdana Mrvoša, Nikole Guzijana, Dušana Vukajlovića...

Od početka 2006. godine bavim se fotografisanjem dnevnih leptira u njihovom prirodnom okolišu, pa je tako nastao i rukopis "Upoznaj naše leptire".

Moja kći Milica student je japanskog jezika.
Jedan sam od deset osnivača Srpskog književnog društva i član srpskog PEN-a.



Novosti
 
 

Priče i ostalo

Vasa Pavković

Copyright © - Vasa Pavković - Sva prava zadržana.
Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.